Nedaleko od parka u kojemu je razbijena spomen-ploča nevinim žrtvama 10. brdske brigade Armije BiH pod komandom Mušana Topalovića Cace, nalazi se Osnovna škola "Edhem Mulabdić", na školi spomen-ploča s imenima poginulih vojnika Armije BiH iz te sarajevske općine, a na ploči i ime Mušana Topalovića Cace. Spomen-ploča na zgradi škole "Edhem Mulabdić" nalazi se na tom mjestu već godinama, ali nju nitko ne dira, iako je na njoj ime čovjeka koji ne samo da je ubijao nevine civile, građane Sarajeva, izvlačivši ih iz njihovih domova, pljačkajući ih, mučeći i likvidiravši metkom u potiljak na Kazanima, već i čovjeka koji je prilikom hapšenja ub,io devetoricu bosanskohercegovačkih policajaca i branitelja, ukratko – ratnom zločincu koji je ubijao Sarajlije i sarajevske branitelje.Kako je, eto, moguće da usred Sarajeva grada netaknuta i ulaštena godinama stoji spomen-ploča ratnom zločincu, ubojici Sarajlija i branitelja grada, a spomen-ploča njegovim žrtvama, nevinim građanima Sarajeva, ne može izdržati jednu noć? Kako je moguće da je Cacina dženaza, sahrana dakle jednog ratnog zločinca i ubojice sarajevskih građana i policajaca, bila televizijski spektakl sa deset hiljada Sarajlija i Bakirom Izetbegovićem, a njegovim žrtvama – valja stalno ponavljati: građanima Sarajeva – nema ni groba, ni kostiju, ni spomena?Kako je, najzad, moguće da se na ploči na Osnovnoj školi "Edhem Mulabdić" na Bistriku, među poginulima u ratu - onima, dakle, koje su ubili pripadnici Mladićeve i Karadžićeve vojske - nalazi i ime čovjeka kojega su ubili bosanskohercegovački policajci, sarajevski branitelji?